Petar Degen +17.Mai 2006

Naše Sećanje na pokojnika

+ Petar Degen

koji je 17. maja 2006 godine zauvek napustio nas društveni krug Buljkes - Maglić. Petar Degen je rodjen 1922 godine u svojoj Buljkeskoj roditeljskoj kući, broj 6. Po buljkeskom-švapskom običaju se kazalo da je stanovao u "Prvoj ulici". Buljkešani su ga zvali "Vendl Petar", jedno u selu poznato ime svima potomcima naseljenika Vendela Degena.

Susret sa Petrom

Mi smo 1998 godine upoznali poštovanog Petra u interesnoj zajednici za održanje Buljkeske crkve u današnjem Bčakom Magliću. Petar se velikim trudom angažovao za sanaciju Buljkeske crkve u jednoj inicijativi pokrenuta od Bernia-a Sandera i gradjana Bačkog Maglića. Kao prvi Inicijator je u jednoj zapisnoj akciji objavio oglas svima Buljkešanima za uspešno dostizanje predvidjene sanacije. Povodom posete Magliću 1982 godine Petar je u svojoj biografiji opisao situaciju crkve:

"Dolazeći iz Silbaša videli smo 2 tornja, našeg i toga u Gajdobri - tako mi se činilo da je čekao na mene kao prije stignući kući sa dalekog puta i kazao - I ti se konačno vraćaš natrag u tvoj zavičaj. Crkva nas je najviše ožalostila. Pod partizanima je služila kao skladište, ugradili su tavanice i teretna kola su se krecale napred i nazad u oba pravca. Napustivši selo nismo više hteli da se okrenemo za pogled na crkvu. Tada sam osećao potrebu za predlog povodom sastanka bivših Buljkesana u Nemačkoj da se sakupe novčana sredstva s ciljem spasenja crkve od potpune propasti. Misiio sam na održanje gradjene supstance kao spomenik u čast naših naseljenika. Oba 2 puta je stradalo naše staranje za spasenje crkve."

U jesenu 2002 godine je Petar izdao jedan oglas u novini "Donauschwaben" (Podunavske Švabe) za posetu našem Buljkesu i današnjem Bačkom Magliću. Posle intenzivne pripreme vožnje pomoću dobrog savladanja srpskog jezika - bio je učenik srpske/slovenske gimnazije u Bačkom Petrovcu - je on zajedno sa osmoro pratioca u aprilu 2001 godine krenuo s kolima za Bački Maglić6 i 1. maja nastavio put za Bački Jarak na masovnu grobnicu gde počivaju kosti naših rodjaka.
Ja sam 56 godina posle mojeg proterivanja prvi put video moje rodno mesto. Kontakti sa gradjanima Bačkog Maglića poćeti povodom te posete su dobili dobar razvitak u toyu sledećih godina tako da se osnovao stalni društveni krug Buljkes - Maglić, sve to zahvalujući inicijativi Petara Degena.
U decembru 2003 godine smo se sreli za uvod našeg Buljkeskog vebsajta u internet na 3 jezika. Tom prilikom je Petar upočetku izvršavao prevode sa nemačkog na srpski.
Anegdota "Sudija i revolucija" u glavi lstorija/Period cvetanja je ostavljena iz nasledja njegovog dede. lz svojeg života piše Petar u istoj glavi kako je 1941 godine rešio probleme sa maturom u novoj madjarskoj državi uprkos činjenice da je srpski bio zvanični jezik predavanja.
Velika je praznina koju je Petar ostavio nasem malom krugu i koju ne možemo zatvoriti. Čuvanje, održanje i produženje uspomena na Buljkes - za nas već jedan veliki mit - su sa pokojnim Petar Degenom izgubili jednog velikog unapredjivača.


Ljudi ulaze u nas život i prate nas neko vreme
neki ostaju uvek jer ostavljaju svoje tragove
u našim srcama.


Heinrich Hoffmann, Heinrich Stephan, Friederich Glas, Bernie Sander
Prevod sa nemačkog na srpski: Herbert Heintz (Hajnc), Ruesselsheim (Riselshajm)/ Nemačka
(Heinrich Stephan)